... Radi se o jednom posve privremenom stanju....ovo je za sada samo osobno mišljenje kojeg će možda jednog dana prihvatiti i College (udruženje patafizičara), ali za mene - djeca ne postoje.
Djeca su prelazno stanje odraslih......međustanje, te su gotovo privid.
I zato ova slika mene kako posve gol sjedim u maloj pletenoj fotelji slika je prividnog predmeta jer je on prestao postojati još odavno.....zapravo,to je slika duha..... a slika duha ne bi trebala nekoga šokirati. ...
................
Jedan od najvažnijih dogadaja u Borisovom životu zbio se 8. lipnja 1952. Tog dana, u čast njegovog kazališnog komada “L'Equarissage pour tous”, Udruženje patafizičara, čijeg je časopisa “Cahiers” izdavač Wenri Robillot, Borisov prijatelj i zamjenik Marcel Duhamela u “Serie Noire”, imenuje ga “kožoderom” prvog reda. S 33 godine, 11. svibnja 1953, kao njegov najmladi član i miljenik, Boris Vian postaje Satrap slavnoga Udruženja u čijem su sastavu Jacques Prevert, Raymond Cueneau, lonesco, Rene Clair, Marcel Duchamp, Max Emst, Michel Leiris, Man Ray, Joan Miro, Henri Jeanson, Pascal Pia, Maurice Saillet, Jean Ferry, Paul-Emile Victor...
Istog dana Boris se uzdiže do počasne titule “Slavni Promotor Reda Velike Židulje” čiji je veliki Konzervator Raymond Queneau. Dana 25, mjeseca “govnja”, godine 80, ere patafizičke, odnosno 11. lipnja 1953, točno mjesec dana nakon Borisovog primanja u Udruženje satrapa, broj 11 časopisa Cahiers objavljuje njegovo “Pismu Providuru - izdavaču o Mudrosti Nacija”. Za njim će slijediti još tri pisma, a sva zajedno bit će smatrana kanonskim. Boris će do kraja života obogaćivati Udruženje brojnim tekstovima i hiljadama drugih suptilnih i efikasnih načina rada. Još kao posve mlad, Vian je Jarryjeve “Gestes et Opinions du Docteur Faustroll, pataphysicien” ubrajao medu svojih pet najomiljeniijh knjiga. Kao i Queneau, bio je prirodno patafizički nadaren te je savršeno primjenjivao “nauku o imaginamim solucijama”.
.................
Nakon što je 1951-52. napisao “Le Gouter des Generaux” da bi se osvetio generalu Bradleyu, Boris u lipnju 1955. sprema još jedan udarac - snima pjesme sa svog pjevačkog nastupa koji je bio vrlo neuljudno dočekan. Philips izdaje zajedno sa singl pločom “Chansons impossibles” i “Chansons possibles et impossibles” na 33 okretaja s proročkim napisom Georgesa Brassensa. Jedan “ubojevac”, Paui Faber, član gradskog vijeća Pariza i dežumi patriota koji svoje vrijeme provodi slušajući radio, smjesta traži zabranu emitiranja pjesme “Dezerter”. Boris će, potrudivši se da mu napiše pismo, učiniti da potomstvo, na žalost, zapamti ovu grotesknu pojavu.
.................
Svi pseudonimi Borisa Viana:
- Joëlle du Beausset - Andy Blackshick - Xavier Clarke - S. Culape
- Aimé Damour - Michel Delaroche - Gérard Dunoyer - Jules Dupont
- Bison Duravi - Fanaton - Hugo Hachebuisson - Otto Link
- Zéphirin Hachebiusson et Onuphre Hirondelle - Bison Ravi
- Amélie de Lambineuse - Odile Legrillon - Gédéon Molle
- Josèfe Pignerole - Adolphe Schmürz - Lydio Sincrazi
- Vernon Sullivan - Anna Tof (de Raspail) - Claude Varnier
- Boriso Viana